[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Već nestaje zanos, blijedi nadahnuće
za usnama tuđim kada želja mine
vidjet ću sebe blijedog, mrtvog u svanuće
zgrčenog u zadnjem traku mjesečine.

Vjetar će hujit nečije ime
ja neću slutit smisao tada
na trošnome stolu će rasute rime
snivati pjesmu ljubavi i sklada.

Negdje u bagremu trn će sjati
košute kradom poljem će ići
njihovim tragom koji se zlati
do zvijezda samih i ja ću stiči.

Noseći tešku liru i rime
pjevat ću vjetru što huji ti ime.

Posted by Jim Corbet

između pameti i ludila postoji mali skriveni put,njime hodaju oni koji pišu stihove.

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting