Pjesnikova ispovijed
Taj kamen teški što na grudi mi postave
Nerazumne misli potpuno me obezvrijedile
U grudima i duši bol je neizreciva
Prezir i gađenje u srce me najviše pogađa.
Ljudi ne vidjeh kako htjedoh nešto reći
Već uzeše mi prostranstvo,govor jadan
Baciše mi tijelo i dušu u bezdan mračan.
Taj pjesnik-taj sam,u mrtvoj boli
O svi zli dusi najmračniji vrazi
Na ovom mjestu kao proklet jesam
Njihovom nerazumlju predah se nisam
Na najviše gore izdržati moram
Vječan plamen iskre što tinja u meni
Dolijeva mi snage i hrabrosti.
