[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Sjedim kod prozora, kad odjednom kiša.
Sjetim se tebe.
Pa ti mrziš nositi kišobran.
Prelazim pogledom po svojim starim dnevnicima.
Osjetim mirise, vratila sam se u djetinjstvo.
Osjetim okuse i ponovno proživljavam slamanje srca,
razočaranja i strahove.
Ostali su isti, a ti i dalje ne nosiš kišobran.
I da, pizza, pivo, ekipa.
Ali, nedostaje osmijeh koji liječi.
Pravi si pjesnik kada to najmanje očekuješ.

Autor Electric

:)

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting