[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Napisati ću ti pjesmu
moje duše,
u nju ću utkati sve sanje moje
sve riječi srca radosnog
dok gledam modrinu
našeg mora…
magličasta je pučina njegova
u njoj se rađaju vali,
na vrhovima blista
čipkasta pjena od bijelih bisera,
i umiru hukom na kamenom žalu …
cvjetovi bijeli
sa obližnje grane trešnje
povjetarcem raznose
opojni miris,
pčele nektar nose,
more šumi,
i gle’ java ljepša
od snova…
napisati ću ti pjesmu
o ljepoti ravnice moje,
o zlatnom klasju žita
dok šumori na povjetarcu
s pjesmom slavuja,
u njoj plešu nježne
latice makova crvenih…
napisat ću za tebe
pjesmu nad pjesmama
mrtvog pjesnika,
na kamenom grobu
stoje izblijedjela slova
njegovih soneta,
i jedna kitica svježeg cvijeća,
i jedna osoba sjetna lica
prebire šaptom
besmrtnu pjesmu,
dal duša je pjesnika nekog
i dal sanja zvjezdane snove
kao što sanjam ja…

 

Autor dinko1941

Slikar sam umjetničkih slika u raznim tehnikama i pišem poeziju

Ova objava ima 17 komentara

  1. Svaka je pjesma nečija duša. :))
    Ti si nam upravo poklonio svoju kroz ove krasne riječi. Posebno mi ujutro godi ta zanesenost i maštovitost u stihovima, dok sve nebitne misli u meni još spavaju, pa mogu svaku tvoju riječ bolje osjećati.

    Lijep pozdrav. :))

  2. Ja ću se potpisati sa ostalim da ne ponavljam isto..Samo moram dodati da kad spominješ more tako smi se oko duše toplina razlije..Hvala na tome Dinko ..Oprosti malo kasnim sa čitanjem pa tek sad komentraišem..pozdrav Dinko

Odgovori

Subscribe without commenting