[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Pjesmu sitnom suzom kitim i uzdahom je tvojim prismačem.
Odrekoše se mene mnogi poradi plesa ljubavnoga.

Pobjegoh tada u svijet divni i sakrih se u zemlje melečke,
na livade nebeske se popeh…
u pustinje beduinske me odnesoše divne karavane tvojih ljama.

Jezerski lopoč postade cvijet mome oku drag,
poput lopočeva cvijeta tvoja se mirisna ženstvenost
bibala među oblinama i dozivala me svake noći.

Na polja zvjezdana moji putovi vode,
na njima te tražim cvijete moj nježni…
na pješčanom sprudu pokraj široke rijeke te grešan iščekujem.

Na poljima ljudskoga srama naši egzekutori vrebaju,
pokazuju rukom na moje iznemoglo tijelo,
učeći svoje mlade životu:

„Pogledajte čovjeka koji je čitav život pisao pjesme!“
„ Pogledajte grešnika koji je razbijao
čaše dlanovima
i jednu ženu nazivao svojim narodom!“

„Mišljaše on da sa njegovih usana teče med i mlijeko,
dok je tuđu dragu svojom ljubavi zvao,
pogledajte tu iskonsku ludu!“

„Pogledajte toga dobrovoljnog izbjeglicu
i ratnog prognanika,
osamljenog boljševika…

Onoga što nebeske plejade naziva svojim zavičajem,
a kraju svome sam samcat hodi …
neka vam to bude strašna opomena!“

Posted by feniks

Onajetihohodila, onajetihouzdisala, njenesmijavicenemoguzaboraviti...

Website: https://nizmahalu.blogspot.hr/

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting