[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pjesmu o ljubavi pjevam joj ja.

Dok se oči sa snom bore, samo sunce, oblaci i trava

uozbiljavahu njezin pogled.

Između nje i neba samo je miris trave.

Vlati trave pričaju o zaspaloj ljepoti.

Osjećam njezine draži, ugodu i čari.

Rijekom osjećaja spuštao sam se prema ušću strasti.

Bila je to bliska  realnost.

Besane noći dozivah maštom. 

Borio se suton s noći, zora što zamire i noć što se diže.

Nebo je tako daleko, prostrano i mekano.

Raspusti pram,  nek padne noć,

nek živi ljubav, nek me vodi.

Misli bijahu bijele, pune i mirne.

 Sve je bilo čisto, jasno i svijetlo.

Ljubav je naša, napisao je Josif Brodski

veća od nas samih.

Posted by carolija

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting