Ima li ili nema ikakvog smisla
ovu borbu voditi i pokusavati
u PJESMI traziti smisao zivota
koji je labirint sa stotine staza
iz kojih ne umijem izlaz pronaci
O, Pjesmo
i tiha i glasna
ti si mi utjeha kad me tuga skrsi
ti si mi utociste
kad se mrak nastani u dusi
Sakrij me u narucje
rame za plakanje pruzi
Budi moje Sunce
koje od jutra do noci
i zbog mene, brizljivo i oduvijek
plavetnilom beskrajnim kruzi
Pjesmo moja
otkrivas mi da je jos
vrijedno zivjeti
da jos mozemo
neizmjerno, neizmjerno
voljeti
barem — u snu
“Rijeka bez povratka”
