3
U mojoj zemlji ko gljive za kišom
Redovi niču svakojakih rima
Jedna da hrabri druga da te ima
Treća o glavi da ti radi krišom.
neke su pjesme nastale u noći:
i nitko ne zna što je bilo s njima
pjevale su kad trebalo je moći
pjevale su suprotiva svima
sad svatko može, pa ne treba pjesme
i nitko više pjevati ih ne sm’je
neke su pjesme na pobunu zvale:
pjevale onog tko će prvi poći
i stihom svojim kao nožem klale
pod svjetlom dana i pod krinkom noći
sada ih nema i sada su mrtve
žrtava svojih postale su žrtve
neke su pjesme nestale u noći :
i nitko ne zna što je bilo s njima
tek, jednog dana trebalo je poći
a tužne pjesme, napaćenih rima
niti je itko želio da nosi
niti je itko želio da ima
puste su rime nestale u vjetru
ili ognju, ili kako to već biva
tek trebalo je da se rime satru
jer vrvile su od krivih perspektiva.
Znali su oni što su verse klali
Što rade. Dobro,dobro to su znali…
—————
u ime boga, zastave i vođe
u mojoj zemlji teške riječi niču
a kad im vrijeme i podobnost prođe
nožem i mačem s usana ih miču
u ime boga zastave i vođe
u ime onog kom je pjevat vrijedno
pjevaju pjesme, a kad vrijeme dođe
umiru tako da bude svejedno
u ime boga ili drugog koga
umiru ljudi dok se nov dan budi
od nekog dobrog il od nekog zloga
od koga? Ne znam ! nek mu pjesma sudi
