[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Dugo te nije bilo…

Tražila sam te

u pjesmama koje gore

na lomači tvoje duše

da moju dušu zagriju

i osvijetle put do tebe.

Dok te nije bilo

tama je vladala, tisina i hladnoća,

u mojoj sobi kao u grobnici.

Svojom pojavom,

i osmjehom,

među žive si me vratio,

dok sam umireš za nekom

koja kroči stazama površnosti

ne mareći za dubinu ljubavi

koju ti ovim riječima poklanjam…

Ako se prepoznaš

u ovo malo škrtih misli,

a vjerujem da hoćeš jer to želim,

iz njih će nastati pjesma,

ne tako lijepa kao tvoja,

ali od srca napisana

i samo tebi posvećena.

 

 

 

 

Autor kalimero70

Ova objava ima 6 komentara

  1. …”Svojom pojavom,

    i osmjehom,

    među žive si me vratio,

    dok sam umireš za nekom

    koja kroči stazama površnosti

    ne mareći za dubinu ljubavi

    koju ti ovim riječima poklanjam…”

    …Ako se prepoznaš

    u ovo malo škrtih misli,

    a vjerujem da hoćeš jer to želim,

    iz njih će nastati pjesma,

    ne tako lijepa kao tvoja,

    ali od srca napisana

    i samo tebi posvećena.”

    Draga Kali…dugo ,dugo te nije bilo…drago mi je da si tu!Drago mi je da sam u ovim tvojim stihovima pronašla i dio sebe…i da ih osjećam!
    Topao pozdrav ti ostavljam!

    • Hvala ti puno Shadea:)
      Neki od vas ste mi nedostajali i vaše pjesme, naravno. Nadam se da ću imati više vremena i inspiracije i da neću toliko dugo izostajati, posebno što je jedna osoba opet tu:))
      Toplo te pozdravljam:)

Odgovori

Subscribe without commenting