PJESMA ZA SVE PACIJENTE SA PSIHIJATRIJE

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pacijent doktoru dolazi,

jer ga život više ne mazi.

Doktoru sve iskreno govori,

sve o sebi prozbori:

“Doktore pomozite,

za mene se pomolite,

duša me boli,

više me nitko ne voli.

Na psihijatriju dobrovoljno dolazim,

sebe više niti u crkvi ne pronalazim.

Tablete mi dajte,

sa mojim zdravljem se igrajte.

Možda tablete na neki način pomognu,

a možda malo i odmognu.

Vi ste mi jedina nada,

pomozite mi već sada.

Glava mi od problema puca,

srce sve slabije kuca.

Težak život na leđima teško se nosi,

samo još smrt treba da me pokosi.

Smrt mi nikada jasna bila nije,

osjećam kako mi se u facu smije.

Umiru oko mene neki dragi, voljeni ljudi,

eto, stigla smrt da i njima presudi.

Mene još na životu drži,

ali me iznutra dobro prži.

Doktore, neznam što da se radi,

kad se toliko problema u glavi posadi.”

Doktor na sve to kaže i ni riječ ne laže:

“Tabletama ćemo ti dušu i tijelo umiriti,

mozak od mračnih misli smiriti.

Na radne terapije redovito ćeš dolaziti,

kao dijete u školi ispite prolaziti.

To je jedina terapija koju mi imamo,

pred smrću i mi u strahu glavom gore-dolje klimamo.

Smrt nikome jasna nije,

činjenica je da se svima zbog toga u lice smije.

Možda nas sam Bog i Isus spasiti treba,

ali on je već odavno zauzeo svoj komad neba.

Priča se o drugom dolasku Krista,

a sve što mi vidimo su grobna mjesta i zemlja puna glista.

Doktori će ti pomoći koliko mogu,

a nakon toga prepusti se u rukama Bogu.”

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting