[Ukupno:5    Prosječno:5/5]

Na moja vrata već kuca jesen,
a negdje u srcu još proljeće diše.
Još uvijek se budim jutrom zanesen
dok prate me oblaci s mirisom kiše.

Sve sporije hodam, a život se žuri
k´o da će negdje bez mene stići.
Toliko sam htio, a vrijeme curi
ali ne želim tek-tako otići.

Još nosim pjesmu u svojoj duši,
ona je uvijek mlada i vedra,
ona je nada kad sve se sruši
i snaga što gura vjetar u jedra.

Još nosim pjesmu u svojoj duši,
ona je radost i prijatelj moj.
Ja idem dalje u svoju jesen
a sva svoja proljeća ostavljam njoj.

Posted by vesna

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting