[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ja sam sam

I kao takvoga me je

Surovo svitanje izbacilo golog

Iz utrobe drugoga bića

Ja sam sam

Kao glas što se

Rasteže kroz prostor

I postoji sam za sebe

 

Ti si sama

I kao takvu te je

Bijelo buđenje izbacilo golu

Iz utrobe drugoga bića.

Ti si sama

Kao zvuk što se

Spušta kroz kanale sluha.

Ti postojiš sama u sebi.

 

Zajedno smo sami i,

Izbačeni na površinu.

Ja sam glas, ti si zvuk. pa

Ondje gdje prestajem ja

Počinješ ti, i obrnuto.

 

Ja sam glas što nestaje prvim zalaskom sunca

I ne budi se novim njegovim izlaskom.

Ti si zvuk i traješ, ti ostaješ i kada mene nema.

Ti se budiš u svakom, svakim novim izlaskom.

 

”Ja sam glas što svojim rastezanjem kroz prostor

češe stijenku istoga i tvori zvuk od kojega si sačinjena ti.

Da se ne rastežem prostorom sam od sebe

Ne bi tebe ni bilo.

Ja sam glas i dat ću nesebično život

Tebi, koja već si rođena

Svojim postojanjem.”

Odgovori

Subscribe without commenting