[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Da,to sam ja,tj ona.
Kao nebo iznad tebe,uvijek prisutna,čak i kad me ne vidiš.
Oplakana kišom i namirisana zvijezdama,
posuta sjajem jednog drugog Sunca,našeg Sunca
i ogrnuta mjesečevim mijenama.

Ona kojoj si misao koja uvire na javi da bi izvirala u snoviđenjima,

početak,kraj i sredina,
ona koja jeste a nikad nije,
koja je bila i koja nikad neće biti.
Prijatelj,sudrug,sestra ili ljubavnica,sve po potrebi.
Ona kojoj se vratiš niotkuda i koja dođe kad treba,
ode kad treba i sve zna već unapred ili unazad,svejedno.

Početak tvog početka,svjetionik za sve tvoje lađe

One koje brode i one koje su potonule .
Svi znaci pokraj puta imaju moje ime,
signal koji je eho tvojih želja…

Mi smo bili  jedno drugom intonacija

jing i jang u beskrajnoj igri nadogradnje svjetla i tame jedno drugim,
ograničili smo beskraj i postavili zastavice sa našim osmjesima
na  vrhovima svakodnevnih očaja…

Trošili nade jedno drugom,kao jedine monete,

plaćali nježnostima sve svjetske grubosti i boli,
tražili,našli,davali i uzimali sa jednog stola
prostrtog uvažavanjem jedinog zakona na Zemlji – vječnosti.
Ljubav nam je bila pratioc onda kada mi nismo pratili nju.
Odbijali smo da odrastemo i hranili djecu u sebi
sjećanjima za kojima nismo znali da li su tvoja ili moja…
Muzika nam je bila motiv,dekor i scenografija,
odglumili smo sve filmove,izrecitirali sve pjesme,
citirali sve mudrace,otpjevali sve melodije.
Poklanjali jedno drugom strofe i akorde,
Nerude,Vaska Pope i Leon Cohene na dlanu,
gledali se očima Leonarda i Velasqueza,
pravili se važni Che Guevarama i Ghandijima
i plakali vasionskim suzama upletenih sazvježđa.

A onda..rastajali se prije svih rastanaka

i vraćali se u svoje malecke živote,
navlačili ih kao uniforme i bili neprepoznatljivi.
Neki surogati nas samih i tako odvijali klupko pred životom
kao pred Minotaurom koji nam je uvijek za petama…

I tako je stiglo vrijeme bez vremena.

Ograničili smo naše zauvjek na nekada
i prestali da hranimo djecu u nama…

Ona postoje negdje još uvijek u tom zauvjek,ali više nema te mliječne staze kojom će se spustiti u naša srca…I ti me gledaš,a ne prepoznaješ…ali, to sam ja,to jest ona,

nebo iznad tebe

iznad koje je nebo – ti .

Posted by Antonia ( Nia)

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting