[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Jesen.
Na studentsku novu godinu
cekam te
u mirnom al
zabacenom i prljavom kaficu
i nešto slutim
kao da te znam,
a opet ne znam

Ponoc.
Opet kao da sumnjam
nosim dojmove
da ih spremim
na tajno mjesto
al opet slutim
mira nemam
natrag trcim
nalazim zatvorena vrata
kucam
al glasa nema sa druge strane
i kako cu sad znati
da li tulipan moj vene

Jutro.
Tvoj brat je došao
da te otprati do stanice
prepusti mi ribu
hranit cu je revno
da preživi
da te obradujem
kad se vratiš
Al nemoj sa mnom
razbijat glavu
zakasnit ceš na autobus

uskoro ce nas biti samo dvoje
a riba nece ostat sama.

Ne putuj mala
ne putuj mila
ne obaziri se na druge
molim te ne putuj draga

Posted by ivan

This article has 1 comment

  1. Zanimljiva pjesma Ivane..u kojoj redaš suhoparnu zbilju…mozda da ne bi morao napisati osjećaje…tek na kraju,posljednja kratka stofa,otkriva…ljubav.
    Možda vidim u ovoj pjesmi jednu zatvorenu dušu…a možda vidim i krivo…(možda da odem k okulistu?:)
    Lijep pozdrav Ivane i osmjeh:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting