[Ukupno:2    Prosječno:5/5]
U hladno jutro, maločas,
sjedio sam u garaži i uz kavu i cigaru
na tabletu čitao Jesenjina.
Kad odjednom dođe pas.
Sjetio me na moga Garu.
U ustima mu je bila grana.

Ostavio sam tablet na stranu,
ne zanimala me više pjesma o kuji.
Kad sam ga kreno podragat
on ostavi granu
i izađe van kao da se boji,
ali samo se želi igrat.

Ja se isto igrat želim
pa sam granu bacio u zrak,
a on ju uhvatio
i doneso meni bez da mu išta velim.
Uljepšao mi je ovaj utorak,
baš sam se veselio.

Čudno je to kad ti inspiracija
koju tražiš dođe sama.
Pa se jos zabaviš kao u cirkusu.
Baš čudna brija,
čudim se psima…
Sad i ja imam pjesmu o psu.

 

Autor Hec420

Ova objava ima 2 komentara

  1. Vrlina ove pjesme je što samo na prvi pogled podsjeća na nešto djetinje, onako naivno sročeno, a u suštini pjesma pjeva o pjesmi, o pjevanju… Na početku, ukoliko sam shvatio, pjesnik čita… Zatim, on ostavlja “virtuelnog” psa (kuju tj. Jesenjinovu kerušu) – uz to, dolazi stvarni pas koji donosi i sjećanje na svog psa (Garu). Pjesnik se igra i tako slavi stvarnost (druženje sa živim psom). Na kraju, posle objave tri različita psa, pjesnik se zahvaljuje tom “čudu od psa”, jer je rodjena pjesma. Tako pjesma govori kako se rađa poezija. Eto, tako sam ja doživjeo ovu pjesmu koja je simpatična, jer u površnom sloju saopštava nešto djetinje, a koja je i duboka, jer ukoliko zaronimo možemo vidjeti i druga značenja. lp od Milenka!

Odgovori

Subscribe without commenting