[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

PADAM NA KOLJENA
PRED BOGOM,
PRED SJENOM SVEGA ŠTO ME ČEKA.
NE MOGU NAPRIJED,
A NAZAD NEMAM KUD.

BOL MI NE DOPUŠTA DA PODIGNEM POGLED,
DA POKUŠAM PONOVO.

NE MOGU,
SNAGE NEMA,
JEDVA DA MOGU DA DIŠEM…

A DIŠEM, IAKO NE ŽELIM…
IAKO BOLI …
IAKO PRODUŽAVA MOJU AGONIJU.

RUKE ZARIVAM U PIJESAK POD MOJIM TIJELOM,
BOL KOJI OSJETIM POLAKO JENJAVA,
OD SUZA NE VIDIM NAPRIJED.

TIHI GLAS U MOJOJ GLAVI ME PODSJETI
DA MORAM, MORAM USTATI,
JER JOŠ NIJE GOTOVO.

MOJI GENI ME TRAŽE,
MOLE, DA NASTAVIM ZBOG NJIH,
ZBOG NJIHOVE BOLI, TUGE,
ZBOG SUZA KOJE BI TEKLE.

MORAM ŽIVJETI DA BI I ONI ŽIVJELI.

USTAJEM.
OTRESAM PRAŠINU SA KRVAVIH KOLJENA.
ISPRAVLJAM TIJELO,
DOK PATNJA STRUJI KROZ MENE.

DRHTAVIM RUKAMA BRIŠEM SUZE.
OSMJEH, NALIK NA GRIMASU,
DADE LICU PRIVID ŽIVOTA.

NASTAVLJAM HODATI, TEŠKIM UMORNIM KORACIMA,

PRAVIĆU SE DA SE NIŠTA NIJE DESILO….

Posted by Fallen Angel

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting