search
top

Pjesma o jeseni

Tek s jeseni kad lišće zašušti

Kad pokrije sve staze kajanja

I mokrim poljem kad zapljušti

Gorki uzdah gordog jecanja

 

 

Planinskim vrhovima stružu oblaci

Sivkasto bijeli kao bengalski tigrovi

I umornom drveću novu masku nabaci

Vještom rukom jesenji virovi

 

 

Na obojenom asfaltnom platnu

Prosula se jesenja idila

Sva odvažna svoje grudi napnu

I rastegnu anđeoska krila

 

 

Dok se noć odvažno vuče

Kao da zna da se samo na nju čeka

Na krilima iluzije hladnim prstima puče

Pred umornim očima se stvori bijela postelja meka

 

 

I uvijek pred maznim novembarskim jutrima

Koja me panično sjećaju na tebe

Nebeske gorke suze na sjetnim krilima

Toplo me priviju uz sebe

 

 

Kao zaklon od sutonskih vilajeta

Sivih dubokih nebeskih visina

Pred srebrenim oltarom zapisanih zavjeta

Prstenom sudbine okova me vila jesenja

3 Responses to “Pjesma o jeseni”

  1. neptriton kaže:

    Prelijepe slike, jako mi se sviđa tvoj način pisanja!!!
    Veliki pozdrav šaljem!!!

  2. shadea kaže:

    Predivno napisano Afedja! I slikovito i nježno…i sjetno i ljubavno…stvarno divni stihovi!
    “I uvijek pred maznim novembarskim jutrima

    Koja me panično sjećaju na tebe

    Nebeske gorke suze na sjetnim krilima

    Toplo me priviju uz sebe”…ova strofa mi je posebno lijepa…
    Pozdrav ti ostavljam!

   

Ostavi komentar

Morate biti logirani da biste objavili komentar.


Warning: Illegal string offset 'solo_subscribe' in /home4/jazzy/public_html/poezijaonline.net/wp-content/plugins/subscribe-to-comments/subscribe-to-comments.php on line 304

Subscribe without commenting

top