[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zivot je ono sto ne zelimo, tuzno, i pomalo trenutaka srece.

Mnogo toga sto zelimo desiti se nece.

Jer snovi su snovi.

 

Nismo mi krivi za puteve prljave i kofere srece prasnjave,

to je put sudbine nam sasave.

Nisam ni ja kriv sto dosadne dane brojim,

to mi neka sila skroji.

 

Najvece rijeci reci ne znam, ili snage nemam,

pa ih pisem lako,

a mnoge necu mozda nikad,

jer ne oslobadja se dusa tako.

 

Nasa ja tuga sto gledamo zivot tudjim ocima,

zelje svoje skrivamo sami u nocima,

i tudji smo i sami, i glumimo u ovoj sivoj drami.

 

Sve manje volimo, a da nas vole boga molimo.

Da bi dobio, moras dati,

kada prodjes zalost, tek ces onda radost shvatit.

 

A ja cu tek sebe upoznati kroz slova iz srca,

i pisem dok god kuca, a dok budem u vrtlogu misli sivih bio,

necu miran biti,

jer sudbina burna njima mi zivot kiti.

 

Na kraju nista osim pjesme necu,

ali za srecu ona nije dovoljna.

Posted by Chokee

This article has 3 comments

Odgovori

Subscribe without commenting