Pjesma nema ime, jer ni ONA nema ime

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U jednom trenu zapadne me luda misao

Možda sam dobro povezao

Dok sam knjigu čitao

Makar mi to česta moć nije

Da u istiskane stranice poglede gubim

 

Kratke rečenice, dijaloge

Ja uvijek pogledom pratim

Dok one duge

Vješto gubim

Namjerno il slučajno

Nek svatko od vas zaključi

 

Ali tad kao udarac

U glavu misao mi udari

Ako tako brzo prolazim

Ako tako vješto i namjerno

Dugo i zamorno odbijam

Zar i tako s ljubavi ja uvijek sranje uradim

 

Zar one lake, tako slabe i prozirne

Na tren zanimljive zavodim

A one što u tjednima, mjesecima

Tek svoje čari otkrivaju

Tako lako zaobilazim

 

Zar tako brzo i lako odustajem?!

Možda se dubine bojim

Možda me zbog toga oči peku kad u more zaronim

Da se u njegovim ljepotama zauvijek ne izgubim

Da se u toj ljepoti ja ne zaljubim

 

Bojim se da bih ondje drugi svijet pronašao

Svijet o kojem sanjam i sate noću gubim

Možda je to more, možda je taj svijet

Moj svijet

Ona od koje sam prelako odustao

Koju nisam htio iščitati, dešifrirati

Možda je izgubljena, preskočena rečenica

Najljepša stranica mog životnog ciklusa

 

Samo se pitam

Vrijedi li stranice vraćati?!

 

Vrijedi li se u početak vraćati?!

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting