[Ukupno:2    Prosječno:5/5]
Iz nevidljivog svijeta ti mi dolaziš,
da upališ polumjesec na mojim sanjivim usnama,
krvari jesen na njima, sve zbog žalovanja za tobom…
Zašto si umro prije mog umiranja…
Zašto si tamo gdje nema tla,
zašto nisi oživljen sa mnom
da se zatrčiš u naš prijateljski zagrljaj?
Mjesec mi je poklonio cvijetak umjesto tebe,
ukrasio mi život zvijezdama.
Da nikad ne zaboravim oživljavati u sebi tvoju ljubav,
tvoje pjesme, koje me ispunjavaju nadahnućem.

Sa ljubavlju Pablu Nerudi, Ana Emanuela

Autor Ana Emanuela Šimunić

Ana (Emanuela)Šimunić, ,
Rođena Je 1983. Godine U Gospiću. Život Živi U Bilaju, Nedaleko Gospića.
Po Struci Je Ekonomistica Ekonomike Poduzetništva. Slobodno Vrijeme Posvećuje Poeziji, Koju Voli Još Od Ranih Mladih Dana. Kreativna Je, Obožava Glazbu, Književnost, Umjetnost Uopće, A Najzadovoljnija Sobom Osjeća Se Kada Ima Priliku Usrećiti Ljude. Radila je kao prodavačica novina u Tisku d.d. , u Muzeju Like Gospić, te kao zamjenica u računovodstvu Centra za socijalnu skrb Gospić. Ima napisanih više od 5000 pjesama. Samostalno je kreirala i objavila na shopmybook.com četiri zbirke poezije pod nazivom Tragovi i krila duše I, II i III, zbirka i Dodir Neba. Piše pripovijetke i kratke priče, te je napisala još neobjavljeni roman; Dnevnik Anđela Ljubavi. Piše razne citate, anđeoske poruke, sretne misli, poslovice, citate… Svoja djela objavljuje na popularnoj društvenoj mreži facebook i na portalu za pisce webstilus.net. Njenu pjesmu Pobjeda duše ljubavi objavila je pjesnikinja Lidija Puđak na blogu Pjesničkom riječju STOP NASILJU. Javno se nije imala mogućnosti više publicirati jer živi u takvoj okolini gdje nema mogućnosti., a i svoje je pjesme i književna djela javnosti počela objavljivati tek 2010. godine na popularnoj društvenoj mreži facebook gdje je stekla značajnu popularnost.

Website: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/

Ova objava ima 2 komentara

  1. Za tebe Ana:
    Ove noći (Pablo Neruda)
    Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
    Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
    Trepere modre zvijezde u daljini”.
    Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
    Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
    Volio sam je a katkad je i ona mene voljela.
    U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
    Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
    Voljela me, a katkad sam i ja nju volio.
    Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči.
    Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
    Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
    Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
    I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
    Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
    Noć je zvjezdovita i ona nije uz mene.
    Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
    Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
    Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
    Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.
    Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
    Njen glas. Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oči.
    Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
    Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.
    Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
    Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
    Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
    I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.

    Lp!

Odgovori

Subscribe without commenting