[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Iz nevidljivog svijeta ti mi dolaziš,
da upališ polumjesec na mojim sanjivim usnama,
krvari jesen na njima, sve zbog žalovanja za tobom…
Zašto si umro prije mog umiranja…
Zašto si tamo gdje nema tla,
zašto nisi oživljen sa mnom
da se zatrčiš u naš prijateljski zagrljaj?
Mjesec mi je poklonio cvijetak umjesto tebe,
ukrasio mi život zvijezdama.
Da nikad ne zaboravim oživljavati u sebi tvoju ljubav,
tvoje pjesme, koje me ispunjavaju nadahnućem.

Sa ljubavlju Pablu Nerudi, Ana Emanuela

Posted by Ana Emanuela Šimunić

Rođena sam u 1983. u Gospiću, živim u Bilaju. Obožavam djecu i umjetnost, plemenitost. Omiljeni pisac mi je Pablo Neruda. Djetinjstvo sam provela po bolnicama i u ratu, sve to bolno u meni pobijedila je vjera, ljubav i velika molitva! Dobrostivost Božja, koja je u meni snagom Duha Svetoga razbuktala melodičnost duše. Otvorila su se sveta nadahnuća i počela sam od 15. godine pisati ljubavne pjesme, da bih tek 2009. g na društvenim mrežama počela objavljivati svoje radove koji su duhovne tematike. Od tada svakodnevno pišem i ne brojim više koliko je pjesma, proze, priča i eseja, proizašlo iz moga srca. Postala sam jednom riječju Božja šaptačica, utješiteljica potrebitih. Radila sam na kiosku ,, Tisak d.d.,, , u Muzeju Like Gospić i u Centru za socijalnu skrb Gospić. Po zanimanju sam ekonomist ekonomike poduzetništva. Svoj život ispunjavam duhovnošću, voditeljica sam molitvene zajednice svetog Jakova u Bilaju. Svoja djela objavljivam na mnogim internetskim stranicama, ponajviše na Facebooku i google+, Rimokatoličkom portalu Put, istina i život na kome sam jedna od urednica i dobila priznanje za svjedočanstvo vjere, Webstilus.hr, Poezijaonline, te na svom blogu http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/ i YouTube kanalu. Neke od pjesama ušle su mi u zbornike i u zajedničke zbirke, poput ,,Vrelo nadahnuća,, ... Širenje Božje ljubavi smisao je moga života. Blagoslov iz Raja neka srca čitatelja obasjava! :)

Website: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/

This article has 2 comments

  1. Za tebe Ana:
    Ove noći (Pablo Neruda)
    Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
    Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
    Trepere modre zvijezde u daljini”.
    Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
    Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
    Volio sam je a katkad je i ona mene voljela.
    U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
    Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
    Voljela me, a katkad sam i ja nju volio.
    Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči.
    Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
    Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
    Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
    I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
    Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
    Noć je zvjezdovita i ona nije uz mene.
    Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
    Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
    Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
    Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.
    Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
    Njen glas. Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oči.
    Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
    Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.
    Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
    Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
    Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
    I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.

    Lp!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting