[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Protkan je bolom svaki moj dan,

Tako bih rado izbrisao javu.

U jednom trenutku poželim u san,

A onda stanem, ka nebu dignem glavu.

Tada uspijem, barem na trenutak,

Da vidim taj svijet iz očiju drugih.

Vinem se visoko, nebu pod oblake,

Pođem u nježni zagrljaj dugi.

Onda me pomiluje crveno sunce,

Osjetim sve nježnosti neba,

Od silnih boja zadrhti mi srce.

Tad znam da je živjeti lijepo,

Tada znam, da živjeti treba!

Posted by Milli

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting