Pjesma jednog maka

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kapljice kiše.

Vrisak neba koje viče.

Uveli list na mokroj zemlji,

a malo dalje sumorno prolaze ljudi.

Sunce i čitav nestali svijet sjaja

skrilo se od nas u latice jednog maka.

Taj plahi cvjetić sam drhturi na kiši,

a crvene mu latice krvare kao u priči.

Na nebu kao u ratu bjesne munje,

a inače svadljivi ljudi tiho nekud žure.

Samo još zeleni listovi kapljama se krune,

a djeca u prerani suton kroz prozor tupo zure.

A crveni mak i pod silinom vjetra čuva povjerene mu tajne

i ove pjesme stihove odijeva kao rane.

Kapljice kiše.

Zagrljaj neba i sanjara koji u suzama uzdiše.

Sanja Džalto

One Thought to “Pjesma jednog maka”

  1. bbegusic

    HVALA na ovakvoj pjesmi (i drugima)koja ima sve ono što nas ljudima čini.Pjesmi koja poeziji opravdavu svrhu.Pjesmi koja tanane niti budi.Koja razgaljuje dušu i sjeća je nek bude ono što jest.Dušal

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting