[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kapljice kiše.

Vrisak neba koje viče.

Uveli list na mokroj zemlji,

a malo dalje sumorno prolaze ljudi.

Sunce i čitav nestali svijet sjaja

skrilo se od nas u latice jednog maka.

Taj plahi cvjetić sam drhturi na kiši,

a crvene mu latice krvare kao u priči.

Na nebu kao u ratu bjesne munje,

a inače svadljivi ljudi tiho nekud žure.

Samo još zeleni listovi kapljama se krune,

a djeca u prerani suton kroz prozor tupo zure.

A crveni mak i pod silinom vjetra čuva povjerene mu tajne

i ove pjesme stihove odijeva kao rane.

Kapljice kiše.

Zagrljaj neba i sanjara koji u suzama uzdiše.

Sanja Džalto

Posted by lotosov.cvijet

Profesorica filozofije i engleskog jezika i književnosti, sanjar, putnik, idealist.

Website: https://www.instagram.com/lotosov.cvijet/

This article has 1 comment

  1. HVALA na ovakvoj pjesmi (i drugima)koja ima sve ono što nas ljudima čini.Pjesmi koja poeziji opravdavu svrhu.Pjesmi koja tanane niti budi.Koja razgaljuje dušu i sjeća je nek bude ono što jest.Dušal

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting