[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Sretna li si dušo moja što me imaš,

mene što za ruku po svijetini te vodi,

mene koji leti među oblacima,

bogalja što ispituje morske dubine.

Da nemaš mene, lebdjela bi bijelim svijetom

i zapinjala tvoja svetost u bodljikavo granje.

Ja sam tvoj štit u pustinjskoj žegi,

tvoja kabanica po oluji i kiši.

Ni vjetrovi svijeta ne mogu ti ništa

dokle ležiš na grudima hridi;

ni platno crne tmine, neće ugušiti tvoju čistu bjelinu,

dokle  plešeš sa srcem mojim.

Ti si bijeli biser moga postojanja,

ti si moja draga, a ja tvoj dragi;

leti dušo moja sa mnom po snu i javi,

po cijelome svijetu stvarnosti i zbilje,

po svijetu iluzije,

leti i ne osvrći se,

jer idemo u vječnost.

Odgovori

Subscribe without commenting