Pjesma anđelu
Osjećaš?…osjećaš li ikada
Kao da hladna oštrica noža,
Probija opnu tijela i svojom putanjom
Zaustavlja meko toplo srce.
U navali bezgrješne krvi
Tvoje bijelo tijelo sad okrvavljeno je.
Osjećaš?…osjećaš li sada
Kako se tvoja životna snaga
Polako i postepeno slama.
Sjećanja naviru,suze anđeoske
Osjeti ljubav i bol što zadajem ti
Držim te u zagrljaju smrti.
Osjećaš?…o Anđele voljeni da kraj je blizu
Tijelo slabi,krila odumiru
Sumaglica u pogledu navire,
Jecaji patnje iz duše dopire
U naručju svome držim te
I svijet onaj sad napuštaš me.
Osjećaš?…lagano padanje
Nježno,nježnije na hladno tlo
Iz naručja Blaženstva neba.
Pokrovom mrtvila prekrivam tvoje
Bezživotno anđeosko tijelo
U ovom trenutku svog života,duboko osjećam ove riječi…tešku,izvornu tugu rastanka sa voljenim bićem…Kada dođe vrijeme,a doći će jednom – smoći ćemo snage da slavimo život onih što su nas napustili i da prestanemo plakati jer nisu sa nama.
Jednom,kad se naša svjetlost prelije u njihovu.