[Ukupno:1    Prosječno:5/5]
Živim u Virtuali
tužno je moje sutra
Pixelić ja sam mali
od ponoći do jutra

Poneku pjesmu ispišem
pregledam sve Portale
samo online ja dišem
LED-ove i kristale

Pixelasta mi smjesa
gnušam se ljudskog mesa
jer ja sam virtualac
nepostojanja znalac

Teško ćeš poznat mi boju
nevidljiv sam u masi
ja tvorim stvarnost tvoju
i zato ekran ne gasi

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting