[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Svakog sata virim ti u noć

ne bi li me spopadali tvoji snovi

kojima ni Proviđenje ne zna pute.

Sasvim slaba je i moja sroć,

moje misli nikada ne plove

i već dugo vene mi ne slute,

 

a još uvijek znam ti svaku naviku.

Želiš samo slavlja, samo blagovanja

za sve moje nečasne trenutke

i zbog toga ne vidim ni sliku

naših zajedničkih svatovanja

iako si ispunio baš sve ove kutke.

 

Sjećam te se jer si me uputio

kako može svatko svakom prići,

treba samo pravovremeno odlučiti

i prepoznati što nisi slutio.

Čekanjem daleko možeš stići,

pripravom se neprekidnom može sve razlučiti.

 

A sad čekam i pripravljam srce,

svaki korak ovisi o mojoj procjeni

i na svakom putu naiđem na žedna.

Kad se moje misli prema tebi strče,

pronalazim grijehe sve u sjeni

makar duša ta izgleda sasvim čedna.

 

Najgori su grešnici za mene dobri znanci,

a ja tada pratim ih u hodu.

Ispada da ne znaju za nas,

kako mi odavno nismo stranci,

kako smiju zaiskati vodu

koja im je križ i spas.

 

Ispada da misle biti pokvareni

samo zato jer se straše svega,

ponajviše vlastitoga križa.

I oni su možda obdareni,

a napajaju se koječega,

vrijedni čiste pitke vode briža.

 

Sigurno će naći duha srodna

kojega će vječno pamtiti,

sigurno će se utažiti tko žeđa.

Ja tu nisam neophodna,

i meni je vječno plamtiti,

dati vode ispod vjeđa.

07.02.2016.  03:09

 

Odgovori

Subscribe without commenting