[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kroz zavjesu gledam nebo dana.
Sivilo se stopilo sa sivilom.
Neka Funky glazba
omotala je moju sobu na prvom katu.
Tvoj osmijeh je i slika i projekcija
mojih misli,
mojih budnih snova.
Idem sada,
imam nekih umjetno stvorenih obaveza
za brisanje dosade.
Pitam se,
koliko ljudi u ovom trenutku
zapisuje svoje misli kao ja,
dok gleda ovo isto nebo
iznad moga grada? 

Autor Pippo1906

Ova objava ima 5 komentara

  1. Prelijepo ispisane misli jednog trenutka kad ljubav čezne za dodirom,nježnošću…
    I stvarno…tko zna koliko ljudi…i ne samo u tvom gradu…
    Lijep ti Pozdrav Pippo!
    I hvala za lijepe želje ispod čestitke na jednom portalu!

  2. Pitam se,
    koliko ljudi u ovom trenutku
    zapisuje svoje misli kao ja,
    dok gleda ovo isto nebo
    iznad moga grada?
    Jedno isto nebo, razliciti gradovi, kao i misli… neke se zapisuju s ljubavlju, neke s tugom, neke s ceznjom, neke s bijesom, neke srecom, i sve potaknute trenutnim osjecajem.
    Jako lijepo! 😀

  3. Tvoje pitanje, Pippo, vrijedilo je 26.prosinca, jednako kao i danas, 01.siječnja, kao što će, tako univerzalno, vrijediti i kada nikoga od nas ne bude.
    No, misli i osjećaji, ostat će zapisani i neke nove, druge, radoznale…potaknuti da pišu…univerzalno, beskrajno, sve pod istim nebom nad svim našim gradovima :)…nije li to uistinu jače od svih nas 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting