[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pismo u Mitilenu – elegija

Razmašite minulih epoha žar da barem malo mine stud
zavladao tisućljećima što je…
i razbudite sklopljenih očiju čar,
nasmiješite se kada osvane iza doline suza dan;
mlad i posve nov, od sunca ljepši plavi ar, očima vašim stiže.

Možda će Mnasida kiticu cvijeća što joj je ubrah slijep ja,
još dok se u oči zaklinjah…
možda će zadjenuti za mirisne grudi kiticu tu,
cjelivati,
ljubiti nježno moj mali dar.

Ljubiti nježno moj mali dar,
kad se prisjeti mene… i tiho šaputati možda će moja draga,
što mi je mladu udadoše u Mitilenu
proljeća nesretnoga onoga…
Tako konačno!
I tako davno!

Odvedoše niz polje moj plavi cvijet, da se ljepotom nadmeće
s prepredenim ptičurinama nimfama što ih zovu, da bitiše…

…a ako li joj samo vlat s glave fali!
Pustit ću na vas Homerovu slijepu vojsku!
Ni kamen na kamenu ostati neće od Mitilene!
Opjevat ćemo vas poganim pjesmama!
Grdnim riječima darovati!
Međer ćete nas zapamtiti!

Posted by feniks

Onajetihohodila, onajetihouzdisala, njenesmijavicenemoguzaboraviti...

Website: https://nizmahalu.blogspot.hr/

This article has 3 comments

  1. Svakako pohvala za ove dvije pjesme i kao što kaže plavo_sunce, ovo je nešto prilično novo na portalu, zanimljivo… Nadahnuće antikom postaje, pogotovu danas, u ovo naše moderno vrijeme, blagotvorno i lijepo, te i tu sklonost treba podržati, iz ugla čitalaca i prisutnih na Poezija Online. Lp od Milenka!

  2. Hvala Vam plavo_sunce i marijamiko. Radiju me riječi pohvale za pjesme. Zahvalan sam svima na portalu Poezija Online. Pjesma je naša radost i naša tuga, naša sreća i pokora, zakletva i nada… naša nemoć i naša moć. Hvala prijatelji.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting