[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Upravo sam iz zvijezda iscrpila

ponoćni sjaj i preselila ga u

oči neznančeve.

Ono u daljini je moja rječica,

na njenoj obali počiva začeće

mojih balada.

Pjevam zaprepaštenje iz dubine

svojih osjetila,

pjevam o magli,ranjivosti,

o tišini;

crtam život u kockama.

Slike ponikle iz mraka nejasne su.

Pokusavam napisati pismo svom

nestvarnom ljubavniku no

preplavila me skromnost…

Autor KristinaB

Odgovori

Subscribe without commenting