[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Mnogo dana minu, a ja se s tobom ne poigrah

moja sestro Dženita.

Tvoj te veliki stariji brat iznevjeri,

onaj što sve može,

onaj što sve hoće

i mora.

A zelene tvoje oči moljahu me puno puta

za samo malo igre na putu,

među kućama  starim…

i kuče malešno, obećano, ne stigoh nikad ukrasti za tebe,

pa ga k’o ostali ljudi donijeti u kaputu umotana…,

tebi ga darovati,

tebi.

Ali doći će dan kad će moja duša opet zapjevati,

kad ćemo se samo nas dvoje opet igrati na putu,

između kuća starih;

a oko tvojih se nogu vrti malešni bucmasti tornjak

što ga za tebe ukradoh hrabro

iz legla opasnih starih šnajdera,

živodera.

Posted by feniks

Onajetihohodila, onajetihouzdisala, njenesmijavicenemoguzaboraviti...

Website: https://nizmahalu.blogspot.hr/

This article has 2 comments

  1. Feniks, sretna li je sestra koja ima takvog brata; ne mogu vjerovati da je u danasnjem svijetu ostalo jos brace i sestara…
    bas iznenadjujuce… bravo! Pozdrav dobrom bratu… “Rijeka bez povratka”

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting