[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nije mene strah tamne strane
i svih onih duša što se grabe jedna za drugu
pokušavajući izbječi svoju sudbinu
koja je zbog njihove vjere
i zbog njihovih grijeha bila neizbježna.
Ne bojim se mraka
ni njegove tišine
ni njegove praznine
čak
on me grli.
Ne bojim se rijeka suza
ni presušenih potoka od preslane vode.
Ne bojim se polja punih nepoznatih stvorova
koji ne znaju za ljubav
ili mržnju
ili ostavljanje u ovom ljudskom smradu.
Ne bojim se jutra i izlazaka sunca.
Ne bojim se noći i zalazaka sunca.
Ali
Mateja
bojim se što njega više nema.
Bojim se svojih misli.
Bojim se života u kojem njega nema.
Tama
mrak
popune praznine koje nitko drugi ne može.
I steže knedla u grlu
i suze natapaju usne
u utrobi praznina po tko zna koji put.
Ne bojim se mraka.
Daj mi mrak
da se sakrijem u njega
da se savijem u vlastiti zagrljaj
jer
tko će drugi
kad njega nema.
Ne Mateja
ne
ne bojim se mraka
ne bojim se mraka.

Autor smallsrceko

Ova objava ima 6 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting