[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Majko bolna sam i umorna,

Puno briga na duši leži,

Ova Zemlja mi je sumorna,

Na neku drugu mi se bježi.

 

Od vremena rane mladosti,

Čitala sam o ljudima,

Puna ponosa i radosti,

Što sam čovjek u grudima.

 

Tek kasnije kad čovjek stane

I bez strasti sagleda stvari,

Počinje primjećivat mane

I nestane sve ljudske čari.

 

Proklete knjige zašto me lažu,

Pišu o ljudima koji nismo,

Radije nek` mi istinu kažu,

Nekad u duši zlobni svi smo.

 

Bolna sam, umorna od svega,

Želim da me netko shvati,

U grob mi se još ne lijega,

Možda mi se nada vrati.

Ova objava ima 5 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting