[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Bože što nisi tu kad izlaza nema, kada čovjek dotakne dno… Gdje si?
Jel to kušnja?Jel to sudba?Nekakva igra do ruba ponora. Kaži mi.
Šapni, viči baš me briga,hoću se svađati s tobom.Pokaži se,možda umrem istog trena, baš me briga.
Zašto zlo,zašto smrt,zašto nepravda?Odgovori!
Udri šakom po svem zlu i po meni ako treba. Tko stvori bijedu,nepravdu,bolest,rat i zašto dolina suza? Hajde kaži mi. I dokad , hoće li još dugo da se mogu pakirati.
Sreća na vagi uvijek gore a nesreća dolje pretegne ko olovo. Zašto vaga?
I opet te volim i svaku večer molim i opet se nadam.Možda sam lud.
Želim sreću,ljubav,mir ne želim tu dolinu suza. Ako tražim puno zatvori mi usta zauvijek. Želim ponovo onu sreću kao dijete, bezbrižan, radovati se svakom oblaku na nebu i smijati se do suza, udahnuti onaj zrak  djetinjstva punim plućima. Želim one mirise iz bakine kuhinje.
Hoću sve ono dobro što si nam dao. I nemoj misliti da se predajem. Nikada!
I dalje ću moliti one molitve koje ja znam i dalje ćemo imati tajne samo nas dvojica.
O čuješ ti mene dobro. Vikao sam u sebi a to se najbolje čuje kad sam bio na onome rubu. Čuo si me i pomogao. Hvala  ti prijatelju. Hvala ti Isuse.
Stvoren sam na sliku tvoju, znači isti smo. I ti si bio sretan,razigran,nestašan kao dijete slobodan kao ptica na nebu. I smijao se i plakao i bio na kušnji i vidio i doživio zlo i patnju.
Rekli su mi da si gore na nebu, da je tamo lijepo i da su svi moji tamo i ja sam sretan zbog toga. Prijatelju, ali ja sam još uvijek tu.
I želim biti tu još dugo.
Vjerujem da si tu a ne vidim te.Slušam tvoje riječi a nisam te čuo. I pitam te a ne čujem odgovor. Moraš priznati teška igra i nije za mene…Umoran sam.
Prijatelju moj sad je na tebi red. Imaš moć, snagu da promijeniš svijet.I ne ljuti se na mene , došao sam do kraja i nemogu više.
Odbaci sve što nas tišti. Nismo svi zaslužili patnju i suze.Ne želim odrješenje grijeha što sam ih učinio, ako možeš oprosti , ako ne, kazni mene ali samo mene.
Budi prijatelju ono što jesi.Bog. Bog sretnih ljudi pa makar jedan dan. Ali taj dan neka vrijedi kao cijeli život.
I nije vrag da sam uvijek ja kriv, jesam često ali ne uvijek prijatelju. Slab na grijeh, to priznati hoću ali grijeh mi nude a kazne nemaju.
Jel moguće da sam kriv za sve, ako je tako što se rodimo, koja svrha jel ima lakši put ili prečac?

Prijatelju,Isuse vidjet ćemo se jednoga dana popričati nasamo, samo ja i ti i pomiriti se i zagrljeni krenuti u vječnost.

Tvoj prijatelj

Posted by bernard

This article has 8 comments

  1. Jako dirljivo pismo si napisao…prožeto bolom,patnjom…sa bezbroj pitanja na koje ne postoje odgovori izvan nas…tko zna čije mi grijehe ispaštamo,koji su naši a koji tuđi..i zašto ih nosimo iz tko zna koje davne prošlosti…
    Kažu da Bog nikome ne daje teži križ no što ga može nositi…a ja mislim da je križ ipak često pretežak za onog tko ga dobije…
    Upečatljiv razgovor sa svevišnjim si napisao!
    Lijep ti pozdrav Bernarde!

        • Meni nije bogohulno…iz nekih razloga:))
          Ali imam razumjevanja i za one koji vjeruju i za one koji vjeruju u nešto drugo,treće…sedmo…:)
          Ali ovaj razgovor koji si ti vodio nije bogohuljenje i svatko tko tvrdi drugačije licemjeran je.Jer svi mi u životu doživimo neke teške trenutke(ili više njih) kad nam takav razgovor treba…kad osjetimo bar mrvicu olakšanja što smo porazgovarali sa Bogom,papirom ili samim sobom…
          🙂 Ugodan ti dan želim 🙂

          • hvala i drago mi je što vas je dotaknula ova priča jednog vjernika otkad zna za sebe ali koji neprestano postavlja pitanja samome sebi i Bogu.Valjda će odgovor stići jer mi smo ljudi ograničeni vremenom a On ga ima napretek

  2. Jako mi se dopalo tvoje pismo Bogu.
    Ja sam mu se bezbroj puta obratila i mislima i rijecima i uvijek sa istim ili slicnim pitanjima…
    ne, nije to bogohuljenje… to je samo nasa nemoc pred nepravdom, izazvana nasom ili tudjom, istom ili slicnom patnjom, jer svjedoci smo joj precesto, a ne mozemo ostati ni gluhi ni slijepi pa se njemu obracamo smatrajuci ga vinovnikom i spasiocem svega, jer ne znamo drugacije, a ni vjere vise nemamo jedni u druge jer smo previse zla vidjeli izmedju nas samih. 😀

Odgovori

Subscribe without commenting