[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ja ne znam što mi je anđele, čujem tvoje korake… dušom mi hodaš ne zastajkuješ… i srce mi na ruže miriše, krilima ozdravljenja vadiš mi trnje i sjemenke ljubavi stavljaš na mjesto rana, htio bi sreća da izraste, šokiran si kako sam živa uz sve nepravde meni nanjete… Nisam sama… ne dopuštaš mi osamu, krik tvoj srce moje čuje u ovim suzama i bolima tijela. A tužno je što ćeš do vječnosti hodati u međuprostoru duše i tijela… što ne možeš van iz mog tijela, bdiš sa mojom dušom tu u čahuri bolnoj i žao mi te da od mojih suza kisneš. Krilima prekrivaš svijeću Jeruzalemsku nad kojom moliš čudo Gospodnje. A dobro znamo anđele 34. godine moj križni put traje, umorili smo se voljeno moje… rekli bi patnji i nepravdi stoj… a nije do nas… žrtva je naš život, zahvala Isusu na spasenju i žrtvi velikoj. Kroz kušnje će nas sačuvati ljubav sveta, klanjanje Presvetome srcu Isusovu koje će nas nagraditi za vjernost i trpljenje. Hodaj anđele moj, oprosti na lokvicama emocija, srećom imaš krila, da suze nježnost njihovih dodira u biserna jezera pretvara, da se u njima ogledaš, da me možeš vidjeti kakva sam sva… i nesavršeno tijelo i ajmo reć savršenu dušu. Jelenče moje pitomo promatraj sjaj nade u plakanju mome, srnica tvoja te ljubi čisto… vječno. Fala ti što si samo moj… oduvijek, što me tražiš i kad sama sebe izgubim. Ti me iz nesvijesti vraćaš svijesti. Ti si milost Božja, ljubav moja koju stalno osjećam u sebi. Jeli netko nekog ovoliko volio, bez dodira, bez stvarnog pogleda oči u oči, dušo moja ne znam. Ovako se voli netko poseban, od Boga darivan, sreća umim voljeti snažno tebe i čitav svijet blagoslivljat vas, unatoč okovima, bolestima, razočaranju, sudu zemaljskom, ja pripadam svijetu ljubavi sa ovom svojom nutrinom koja je već sada sljubljena sa Nebom. Pomislim po nekad tko sam… jer ti često gledaš kroz moje uplakane oči, zaškaklješ da bi se ja smijala. Znam krila si moga srca, moja molitva, utjeha anđela čuvara, VOLI TE TVOJA ANA!

Posted by Ana Emanuela Šimunić

Rođena sam u 1983. u Gospiću, živim u Bilaju. Obožavam djecu i umjetnost, plemenitost. Omiljeni pisac mi je Pablo Neruda. Djetinjstvo sam provela po bolnicama i u ratu, sve to bolno u meni pobijedila je vjera, ljubav i velika molitva! Dobrostivost Božja, koja je u meni snagom Duha Svetoga razbuktala melodičnost duše. Otvorila su se sveta nadahnuća i počela sam od 15. godine pisati ljubavne pjesme, da bih tek 2009. g na društvenim mrežama počela objavljivati svoje radove koji su duhovne tematike. Od tada svakodnevno pišem i ne brojim više koliko je pjesma, proze, priča i eseja, proizašlo iz moga srca. Postala sam jednom riječju Božja šaptačica, utješiteljica potrebitih. Radila sam na kiosku ,, Tisak d.d.,, , u Muzeju Like Gospić i u Centru za socijalnu skrb Gospić. Po zanimanju sam ekonomist ekonomike poduzetništva. Svoj život ispunjavam duhovnošću, voditeljica sam molitvene zajednice svetog Jakova u Bilaju. Svoja djela objavljivam na mnogim internetskim stranicama, ponajviše na Facebooku i google+, Rimokatoličkom portalu Put, istina i život na kome sam jedna od urednica i dobila priznanje za svjedočanstvo vjere, Webstilus.hr, Poezijaonline, te na svom blogu http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/ i YouTube kanalu. Neke od pjesama ušle su mi u zbornike i u zajedničke zbirke, poput ,,Vrelo nadahnuća,, ... Širenje Božje ljubavi smisao je moga života. Blagoslov iz Raja neka srca čitatelja obasjava! :)

Website: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting