Pisma

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Toga jutra dan je stigao sporo,
mislim samo zato što je baš mor’o.
Činilo se da to ovaj put planirao nije.

A na radiju su puštali dobre vijesti,
u nekom sportu završili smo šesti.
Kažu dobar plasman kao nikada prije.

Začuh lupanje na vratima.
Ko to u ovim ranim satima
takvim tonom dobar dan poručuje.

Zvuk je bio strašno oštar,
otvorih vrata i vidjeh da je poštar.
Crnu kovertu mi uručuje.

U pismu velikim slovima piše
da ona od sinoć više ne diše.
Kao iz tuša poteče ni mene hladan znoj.

O zar sam zaslužio da nakon svega
to saznam preko njega,
nakon što sam sve što imam dao njoj?

Pisat će se pisma druga,
pisati mnogo duga.
A ko će i čitati ne znam, možda vi braćo mila.

Napisat će se možda i knjiga,
puna snova, pjesme, tuge, briga,
onog dana kad odem da saznam gdje je ona snila.

Autor Nigel

Ova objava ima 5 komentara

  1. Sasjekao si mi osmjeh na kraju pjesme koja počinje na neki način šaljivo…bar sam ja to tako doživjela.A onda hladan tuš pred kraj…
    Ali koliko god tužni bili…jako lijepi stihovi dragi Nigel..a rime..prelijepe!
    Topao osmjeh ti ostavljam od ♥!:))

Odgovori

Subscribe without commenting