[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I gledam te suzom u oku mom
bez grana k’o čovik bez ruku,
slomljenih leđa i jauka u stini
još samo šaka crljene zemje vrišti
na vitru bure ča se na te jidi…
a bija si ponos tu na goloj stini
bile te kiše ti se boja nisi
i  prkosio si neveri i gromu
i prve cvitove iz njedra pustio
a prolića još ni blizu ni bilo
moj bajame bez grane…
cvitove tvoje ja sam milovao
lipoti toj sanjat sam zna,
latice tvoje pastelom crtao,
svaku sam tvoju granu gleda,
opijao me miris cvića tvog…
šibali te vitrovi bure i juga,
trgali ti grane dok su plodove brali,
a ti se nisi da svemu si se othrva,
sve do tog nesritnog dana
ča su ti plameni jezici vatre
spržili tvoje grane, ubili ti time,
moj bajame crni su ti dani…
i gledam – o’ Bože jedna mala grana
k’o prkos bile se cvjetići tvoji,
sve moje rići ti si uvik sluša
zna si da ću doći da stobon pričam
poklanjam ti osmih moj
bajame moj dragi…

 

Posted by dinko1941

Slikar sam umjetničkih slika u raznim tehnikama i pišem poeziju

This article has 13 comments

  1. Gospodine Dinko( ne znam da li smem reci cika Dinko), predivna pesma sa toliko osecaja i razumevanja za prirodu u divnom skladu…lepe jutarnje pozdrave saljem..

Odgovori

Subscribe without commenting