[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Odjenut  ću skute oronulog pjesnika ,
i tužan osmjeh nekog uličnog lika,
Staze svoje popriječit  bludom,
Pa nek me proglase ludom.

Ni glasa svog iz grla neću dat ,
Uzalud češ majko mene zvat .
Mene više   , među trijeznima nije
Pa nek suzu lije , kom se lije .

Živjela sam život , bolje nisam mogla
drago mi je ak samo kome pomogla,
lomila srca, to  najbolje sam  znala,
Bog mi je svjedok za ljubav bi sve dala.

Al ljubav se krila , u punoj čaši,
a ponekat i u vinskoj flaši ,
Ljudi moji ja nisam živa,
ak se u vinu neuživa.

Tako se pišu pijane  note,
Dok drugi osvjaju planinske kote,
I baš me briga što če ko reči,
Nestat ću ako vino neče teči.

Autor SeDmA

Ova objava ima 9 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting