Peto godišnje doba
Kad dođu odsudni časi
Drhtaje tko da ti smiri
Makovi postaju prasi
Gdje – umiru leptiri
Krenut ćeš tad stazom sama
Bez misli, plaha i tiha
Nebo će prekriti tama
I slutnja posljednjeg stiha
Dijete s kišom u očima
Sklopljenih ruku moli
Dok snovi mu lutaju noćima
I kriju tihe boli
Hoćeš li pružiti ruku
Dječaku što maglu pije
S njim ploviti u luku
Što drevne vezove krije
Ondje minareti snivaju
U umoru snijega
A duhovi svile spuštaju
Ogrtač smrti
Niz obronke brijega
Mene ćeš pronaći
Tamo gdje niču
Divlji ljiljani iz groba
A bijeli zerdavi iščekuju
Peto godišnje doba.
Nenad Ivašćanin, januar 2007. god.
Prekrasna pjesma.
Hvala Nancy..