[Ukupno:3    Prosječno:5/5]

Potreba
da se alkemijom nekom
misao pretvori u riječ
ali opet
zaradi čega uostalom
mora sve u riječ
ajde neka nešto i ostane u eteru
ili proklizi kroz kožu
u dodir.

Kojem se to zakonu kosi
da pomišljeno ostane
neizrečeno,
bonus, ako imaš sreće: proživljeno
i kojim se to sitom
difuzijom
razvrstava
ono što ostaje
od onoga što postaje.

Guše me misli i guše me riječi
jedno što ne proizlazi u drugo
i drugo čemu izostaje prvo.

Ali opet

Nisi svoja misao
a tvoja misao je ti
apsurdni prevoditelju

Ali zadnji opet

Hvala zvuku što postoji
da svakim ga osjetilom upijem
i ostanem ležati u senzaciji pronalaženja
dok pitanja odlaze u malenu analitičku mašinu
koju sam danas iz glave teške ramenima
iznijela pred sebe na tepih
tepih s ornamentima kroz čije se hodnike provlačim
onda kada mi se malo luta
ili po dobrom starom običaju
skriva.
Hvala zvuče,
i melodiji od koje mi se opet tako nježno umire;
sad kada ne buči
dobro te čujem.

Autor uranija

Ova objava ima 7 komentara

  1. Ova pjesma traži da presložim misli…stotinu neizrečenih pronalazim iza svake izrečene riječi/misli.
    Imam asocijaciju na pletenicu, koju si ovom pjesmom isplela, oku toliko lijepa da želim proniknuti u tajnu pletenja.
    Stoga, moram se vratiti čitanju…
    Lp uranija 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting