PERGAMO
bit ću prošivni bod tvoga pada
u cijelosti ću te zašiti perjem
padat ćeš sa orguljama i svecima
njihove oči ocrtavaju tvoju sjenku
zvukovi što prolaze kroz zidove
donose malene neuspavane nemire
riječi postaju crne za goruće tijelo
oltar je optočen našim padom
spuštena koprena konvencija
izbijeljeni nevažni razlozi krajolika
pometena prašina sjećanja
čezne za mjesečevom tišinom
niti jedan kamen neće ostati bez imena
dvosjekli mač donosi šum velikih voda
u jezeru zvijeri obitava samo tišina
naizgled prilazimo hladnim pticama
Snažne poetske slike daju jedan apokaliptičan dojam pjesmi…Divno.
Vrlo dojmljivo…pohvale autoru..