[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ne piše mi se o nevoljama,

o mojim protezama koje mi nedostaju

i koje čovjek prima zdravo za gotovo

pa zaboravlja kako mu se duša prolama

kroza sve što mu one pružaju i daju,

kroza sve što stoji duši uokolo

 

upravo kao sredstvo bolje duševnosti.

Dobre naočari ili prava tipkovnica

čine me barem tebi opipljivom

unatoč sirotinjskoj ruševnosti

i makar sve to samo je moja ovojnica

kojom Bog me ipak čini rasipljivom.

 

Sve zbog čega ranjiv čovjek pati

povlačenje je pred tuđim protezama

koje svaka duša obavezno ima;

zbog toga se mnogi sav ozlati

da pomogne svojim slabim vezama.

Moje haljine što ih zovem prozirnima

 

toliko su postale konkretne,

kao čvrsto i masivno drvo one prazne klupe,

da mi duša katkad od milošte jekne

jer se prozračna u Kristu sretne

s dušama iz svete grupe;

točno tamo dragi pored mene klekne,

 

točno tako konačna postajem ja.

I dok nas povezuje i štiti

čvrst i hladan kamen oko nas,

kao dionica Jaganjcu sam potpuna

jer se sveta ljubav ne da skriti,

ona nosi jedinstveni glas

 

i tada su mi sva osjetila na broju;

dobro vidim, čujem i dodirujem,

misao ti pažljiva i brižna

pomno prati svaku prošnju moju

i svaku suzu ti sa sobom pomirujem.

Na početku slatka puta križna

 

ja već Božjeg blagoslova imam,

blagoslovom tvojim se pepelim

da se mognem s dušom sresti;

ljubim te i tvoje ljubavi ja primam,

cvijeću blagoslove pepeljaste dijelim

da se obrati i vjeruje Isusovoj vijesti!

18.02.2015.  03:48

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting