[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Znam, rekli su ti da je ljubav nešto što se događa drugima, nešto što je rezervirano samo za one koji hodaju pod sretnom zvijezdom i činilo se da je ona tvoja, skrivena iza još jednog oblaka od promašenih snova. Znam, rekli su ti da vitezovi više ne postoje i da je poslijednji nestao još onda kada si prerasla pepeljuginu zlatnu cipelicu koju si ostavljala u svakom svom danu, tamo negdje na prašnjavim cestama realnosti. Na svakom od raskršća tih cesta ostavljala si i dio sebe više niti sama ne vjerujući da će ikada biti pronađen. Budi hrabra curo, rekli su ti, budi otrov koji je jači od svih drugih otrova života i nikada nemoj dozvoliti da se pomješa sa tvojim suzama koje bi mu otupile smrtonosnu oštrinu. Ne postoje prinčevi, niti će itko pokušati otkriti taj svijet od bajke koji nosiš u sebi. Znam, povjerovala si im, znam, morala si tako, jer zlatne cipelice postoje samo na onom rubu između sna i jave, onom trenu kada si dopuštala sebi ponovno biti djevojčica. Lakše je bilo tada, prihvatili su te svojom, odbacila si snove i postala žena. Ozbiljna, odgovorna, jaka. Onu sjenu tuge što ju je stvaralo razočarenje, negdje na rubu usana, više nitko nije primjećivao, čak ni ti sama. A ja sam te tražio, skupljao te djeliće koje si ostavila za sobom, pronašao zlatnu cipelicu od ljubavi i nosio je duboko u srcu uvjeren da ću te jednom sresti. I sreo sam te, na jednom od tvojih raskršća, spoznao tu nit tuge iza lažnog osmijeha i vratio ti cipelicu koju si odavno izgubila. Od tada, tvoj sam vitez, onaj koji će skloniti oblak do zvijezde i podsjetiti te na samu sebe, prosuti otrov po svojoj vlastitoj duši i oteti te ozbiljnosti, odgovornosti i jačini. Ja to mogu, ja vjerujem u bajke.

Posted by bakyosss

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting