[Ukupno:2    Prosječno:5/5]
U sjaju cvjetova sjajnih, cvjetova bajnih
bezbroj malih života spava, života se budi.
Plodovi kajanja svijeta i pjesama pokajnih,
mnoštvo zrnaca peludnih pod nebom ludi.

Nošena pozivom koji s nebesa dolazi cvijeću,
pelud se diže i raste joj moć u lebdenju.
Na vjetru kao magnetne silnice zrna polijeću
po svojem nazivu i svojoj snazi u letenju.

To zora stiže, to dolazi novi dan za rađanje
i nova nada za egzistenciju umornih pčela
na livadi plodnoj, radioaktivno pogađanje
najdražih cvjetova, biranje pića, kušanje jela.

Zar ne vidiš, ranjeni vođo ratnih razaranja,
da si pao u polje za poginule, da si tu zagazio bos,
grlom se bacio na mrtve njive svojega haranja,
da ti je od peludi požutio tvoj razbijeni nos

kao da krvariš zelenkastim iritirajućim prahom
što se rasprostire kao fluorescentna bomba
jer Nebo te šalje da svakim svojim udahom
još više izrasteš poput nabujala tromba?

Zrakasto šire se pore cvjetnih latica
kao simbolična utroba nove, najnovije ere
gdje sakuplja se ono što treba jedna pčela-matica,
velika majka bogate raznobojne žardinijere.

Tako je sada, tako je oduvijek moralo biti,
premnoge mračne polucije rađaju tuđe potomstvo
što ga određuje Bog da mogle bi pčele nektara piti
jer one su, smjerne, oduvijek činile poklonstvo.

Tamo gdje pčele zuje, tamo gdje plodi se lat
Providnost pravilnim crtama piše
i stvara na novoj zemlji raj, a ne rat.
Sa zelenog neba padaju nove zvjezdane kiše.
‎nedjelja, ‎4. ‎lipnja ‎2017. 23:29:14

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting