[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Malog  je Peka podigla baka,

mališan rastao vezan za nju,

otac i mati, zemlja im laka,

sjene što blijede u sjećanju.

 

Na kraju grada, sa južne strane

trošna, uboga kuća kraj pruge

u njoj je sjetne brojio dane,

zalogaj sreće uz gutljaj tuge.

 

Ostala djeca nemahu brige

marili nisu ti za skupoću,

da bi za školu kupio knjige

radio dječak danju i noću.

 

I ovog ljeta, od rane zore,

na građevini, crvenog lica,

dok peče zvijezda da oči gore,

prinosi cigle, gura kolica.

 

Noću, na trgu, tik uz fontanu,

doziva zvonkim dječijim glasom,

kupce koji bi na tren da stanu

i počaste se kuvanim klasom.

 

Čupave glave, neošišane,

majica čista, uz malo sreće,

farmerke blijede, izlizane,

patike stare, dva broja veće.

 

Subota veče i korzo vrvi,

princeze mlade i balerine,

srce u prah jedna mu smrvi,

pogledom prezrivim, sa visine.

 

Otišla dalje, pod ruku s dragim,

ostao Peko zgrčenog lica,

dok mu u crnim očima, blagim,

gasnula zvijezda padalica.

 

Veče izgubi svoju ljepotu,

treptaše brzo suzu da skrije,

smrknut zbog svega što u životu

k’o druga djeca imao nije.

 

Umornim korakom do kraja grada

ka maloj, usnuloj kući kraj pruge,

tom utočištu od svakog  jada

zalogaj sreće uz gutljaj tuge…

 

 

 

Autor Nash Taylor

Rodom od Pljevalja, rođen i odrastao u Kraljevu, već 13 god živim u Podgorici…Možete me naći na fb – nickname Nash Taylor…Sve vas volim..

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting