[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kako da ti kažem koliko te volim, nije to neka varka što nestaje.

Kao neka magla u tišini, kao ljudske kosti grobom razbacane.

Nije to ni lažna utvara što glavom se šeće, niti sjena što nestane u danu.

U naletu ove iskrenosti, dok licem suza suzu stiže,

ja samo poželjeh, da sam ti bar malo bliže.

Jedno na pedalj ili dva, da me dahom ugriješ, jer zime me love.

I nježnom rukom mi obrišeš suze, što mi oči ispuniše, što plove.

A poljupcima vratiš mi nadu i ovoj sreći obučeš haljinu od vječnosti.

Ma kako da ti kažem koliko sam sretan, jer daješ mi ime u besmrtnosti.

Ali koliko je sreća stvarno udaljena od tuge?

Isti onaj pedalj ili dva…

…jedva.

Autor Pippo1906

Ova objava ima 22 komentara

  1. “Jedno na pedalj ili dva, da me dahom ugriješ, jer zime me love.” Ovo je stih kojem bih uvijek povjerovala. To je onaj stih koji izaziva uzvratan osjećaj. Pozdrav Pippo.

  2. …haljina vječnosti…prva liga,
    sve pohvale.

    veliku većinu tvojih pjesama proćitam više puta i potpuno me “zadovolje” i usreće. Baš mi je drago šta sam naiša na ovaj portal gdje sve vrvi od umjetnosti, preljepih pjesama i snažnih emocija.
    ,…hvala…,

  3. Udaljenost sreće i tuge i u isto vrijeme njihova blizina i neodvojivost… nije li to onda ljubav u potpunosti…

    Dodiruješ ovim stihovima ♥ilu! Najljepše te pozdravljam!

  4. Pippo, odlicno pises! Svaka ti je pjesma dobra pa i ova! Imas sjajan dar covjece!

    …magla u tisini…ljudske kosti grobom razbacane…uhh, fantasticno!

    Srdacan pozdrav:)

Odgovori

Subscribe without commenting