[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pazi

Lomljivo

Staklo

Piše na paketu sa čašama

Nosit ćeš ga s posebnom pažnjom

U rukavicama

Oprezno

Spustit lagano

Na neko mjesto sigurno

Nećeš ga gurnuti nogom

Dobaciti ko vrući krompir nekom drugom

Ostaviti pred vratima bez povratnice

Spusti negdje na ivicu stepenice

Nećeš

Pazi

Lomljivo

Srce

Trebala sam napisati negdje na čelu

Možda bi se odnosio prema njemu

Bar kao prema paketu čaša

Ipak ne žalim ni časa

Pokazao si mi kako izgleda pod

Pa sad znam prepoznati nebeski svod

Pokazao si mi kako je upasti u blato

Pa sad znam prepoznati čisto

Dao si mi samo gorko

Pa sad znam prepoznati slatko

Kad vratim film unatrag

Drago mi je da nisam bila ni čaša

Držao bi me ko sam vrag

Sad sam kristalna vaza u sigurnim rukama

Kako se osjećam…

Čak i meni fali riječi da ispričam…

Pitaj vazu kako se osjeća

Kad u nju staviš buket cvijeća

Pitaj mrak kako se osjeća

Kad se u njemu upali svijeća

Pitaj pustinju kako se osjeća

Kad padne kiša nakon stoljeća

Možda saznaš…

Čak ti želim da saznaš

Toliko sam sretna

Da ti želim to isto

Da saznaš

Kako se srce osjeća

Kad ga drži drugo srce

Samo sreća sreća sreća

j.e

 

Autor josipa

Ova objava ima 5 komentara

  1. onak, svaka tvoja riječ ostavila je ne utisak name, već otisak toga što si napisala…kao da sam sama to osjetila…doživjela! reklo bi se…plastično do bola (plastika je inače u modi zadnje vrijeme). ovu pjesmu posvetila bih svim skupljačima ljudskog srca “po kontejnerima”

    • Da baš to…nekad mislim da jednostavno nema tih riječi da fali i ne možeš dočarat što osjećaš…jednostavno kad napišem, to nikad nije dovoljno i ni približno osjećaju al evo bar stepenicu bliže možda sam i uspijela u ovoj pjesmi 🙂 Hvala ti na lijepim komentarima i podršci. Osobito mi je drago kad se ljudi nađu u mojoj pjesmi ili sebe ili nekog drugog,jednako kao i odusevljenja kad se ja prepoznam u tuđoj. 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting