[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Predugo su bile tamo,
pod koprenom snova…
pod lokotom tuđih ideja
i manipulacijom gorućih osjećaja…

Zatočene u kavezu,
zapetljane, zamršene…
sa omčom oko vrata…
omčom koju sam zvala ljubav…

U noćima punim šapata
i u ranojutarnjim mirisima…
u zvonkom smijehu djeteta
i u slatkim suzama oslobađanja.

Našle su ključ…
našle su put slobode,
otkupljenja i buđenja…
uz vriskove i bolne krikove
rađanja i preobrazbe…

Moje najnevinije i najbolnije…
metamorfoze…
kidanje okova…
trganje istine…
učenje života…
mijenjanje mola u dur…
i samo sjaj…

Autor Maisy

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting