[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kupim svog života konce
koncem krpim stare lonce
posudice neoprane
žicom krpim stare rane
anesteziranom rimom
nosim se sa boli plimom

Slažem sjene od sjećanja
pjene morske bijela zdanja
od kapljica zbibanih
sklapam oslanjeni stih
i nek beznačajno tih
da ga nije umro bih

Posted by Pjero Marinov

This article has 2 comments

    • Nema anestezije srceko, sad su kiretaže naživo u igri. I kaos i nasilje svake vrste. Ne bi se začudio da nas zdimi jedan astrozoid megalitičnih razmjera.
      Hvala ti srceko i ti si meni falila 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting