[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

nacrtaj osmijeh vazelinom
po svojim grudima,
sjajna si i grešna kao izlog
šminkerskog butika u centru grada
i ne gledaj me niže od pleksusa
jer debeo sam ovih dana
i ne mogu napraviti zvijezdu
na proljetnim livadama bezumlja.
objesit ću se za muda
na prvi jablan na koji naletim:
to je naime stvar principa,
jer loše sam volje kada mi useru dan,
a to je previše puta
u svakom od proteklih tjedana.
onda bih naprosto mrzio i brata da ga imam,
a imam ga kao da ga nemam
i baš me briga za to.
okreni se na trbuh
i pusti me da budem orkan
na tvojim usijanim orguljama pakla,
pusti me da budem fuga
u ponoćnom suicidu slavuja.
nacrtaj osmijeh vodkom
preko mojih otvorenih očiju
jednom kad umrem
i ostavi me da zurim u sunce.
nacrtaj mene na svom
omiljenom papiru izgužvanih plahti
možda se opet nađem kad zalutam,
a jaganjci utihnu i ove noći
sasvim iznenada
baš kao pred klanje.

Posted by Korvin

Deniver Vukelić Korvin. R. 1980. Kroatist i povjesničar. Postdiplomac hrvatske kulture.

This article has 4 comments

  1. meni je ovo korvine poprilično dobro, jedna od neobičnijih pjesama, bar što se tiče stila, koju sam pročitao na portalu i uz to si to stvarno dobro napisao, moje pohvale, veliki pozzzzz :)))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting