Pas
Osamljen pas
zavija na sav glas
Ma ne zavija on nego mjesto,
Onako sam
Ne zna što će.
Ja nasred puta sjedi
Nema kraja njegovoj bijedi.
Kad u jednom trenu sunce sine
Podigne pseto u sreće visine.
Pogladi ga nježno neko
Samo je na to Čeko,
Kad ga i kući povede,
Shvati da je kraj tuge i bijede,
Pa veselo repom mase,
I svi saznaše
Da i on dom ima
Veselo repom javlja to svima.
Lijepo i dražesno.